Da istinu kažemo, glumački je zanat teži nego rat, a hoće li netko od vas da bude glumac, od čega ga sklopljenim rukama i uzdignutim glasom odvraćam mjesto njegova oca i majke, no hoće li se ipak dati na to, neka prije iskuša svoju otpornu snagu, strpljivost, glasovni organ i registre, neka pokuša kako će se znojiti pod vlasuljom i pod šminkom, neka pogleda da li može hodati gol na studeni ili zamotan u ponjave u parnom kupatilu, umije li osam sati stajati, vikati, trćati, šaptati, jesti svoje objede i večere na komadiću papira, imati na nosu mastiks koji vonja po stjenicama, može li podnijeti da ga žare reflektori i da ga nahukava vjetar iz propadališta, može li se naučiti da gleda otprilike toliko danjega svjetla kao rudar, podnosi li da se zaprlja svime za čim posegne, da ima nesreću u kartama, da ne smije dva sata ni kihnuti, da nosi triko koji je prožet znojem od dvadeset prethodnika, da šest puta svlači odijela sa svoje zaparene golotinje koja se puši, da igra sa upalom kostiju, s anginom, a možda i sa kugom i da podnosi još mnogo drugih patnji koje snalaze glumca koji igra; a glumac koji ne igra, podnosi sto puta gore muke!!!
